Blog

Neočekivani napadi na ekskluzivnost Evanđelja

25/4/2017

Najveći napadi na evanđelje danas su česti pokušaji protestanskih kršćana otvoriti vrata kršćanstva bilo kome tko se ikada krstio. S ciljem širenja uskog puta mnogi prihvaćaju i promiću odmetničke oblike kršćanstva. Neki nepronicljivi kršćani bili su zavedeni Papinim agresivnim ekumenskim planom za preokretanje reformacije u svrhu ujedinjenja svih
tako-zvanih kršćana pod rimskim papinstvom. Dio Papine strategije jest ustredotočiti se na lagane mete unutar evanđeoske/protestantske crkve – ljude ili zajednice koje će promovirati rimokatoličanstvo kao valjani izraz kršćanstva.

Papina strategija je nažalost bila donekle uspješna te je iskazala veliku vučnu snagu. Nedavno, Al Mohler (predsjednik Southern Baptist Theological Seminary-a), Carl Truman (profesor povijesne teologije i crkvene povijesti na Westminster Theological Seminary), Russell Moore (predsjednik komisije etike i vjerske slobode Saveza južnih baptista u Americi) i Matt Chandler (pastor zajednica južnih baptista i predsjednik Act 29 Network-a u Americi) su preporučili zabrinjavajuće popularnu knjigu koju je napisao Rod Dreher - glavni promotor rimokatoličkog, ekumenskog jedinstva i mislilačke molitve. Dreher je bivši katolik koji se obratio u istočnu pravoslavnu vjeru, ne zbog rimskog lažnog evanđelja, već zbog njihovog skandala o seksualnom zlostavljanju. Njegova knjiga, Opcija Benedikta, poziva ljude vjere da oponašaju katoličkog redovnika šestog stoljeća; tj. slijediti primjer Benedikta da bismo uspjeli
živjeti pobožno dok se oko nas kulture ruše. Gotovo svi heroji Opcije Benedikta su katolički redovnici koji su živjeli u samostanu sudjelujući u svakodnevnoj žrtvi euharistijskog Krista.

Poput većine zagovornika ekumenizma, Dreher promiče subjektivna duhovna iskustva nad objektivnim istinama Biblije. Rekao je da nikad nije imao problema s molitvom krunice kao katolik, a on sada potiče svoje čitatelje da prakticiraju mislilačku molitvu i misticizam. Rekao je; "moj je život oblikovan oko raznih liturgija koje su bile u našoj crkvi 1500 godina" i "na sve vrste tjelesnih načina koji utijelovljuju vjeru". Istočna pravoslavna religija propovijeda isto spasenje činjenjem takozvanih pravednih djela kao katolicizam i druge religije. Ali Sv. Pismo kaže da ne bismo smijeli potvrditi niti primiti onoga "tko prolazi predaleko i ne drži se u Kristovom učenju" (2. Ivanova 9-10).

Za evanđeoske vođe koji preporučuju knjigu koja apelira na heretike i predaju rimokatoličke crkve za vrijeme 500. obljetnice reformacije ovo je zaista otužno. Prevladavajući utjecaj ovih vođa evanđeoskih/protestantskih zajednica po cijelom svijetu, zajedno s njihovom očitom nevoljkosti da čuvaju zdrave doktrine i odbiju lažna evanđelja, ostavile su mnoge kršćane zbunjenima. Ne znaju je li Rimokatolička crkva veliko misijsko polje koje se treba evangelizirati ili je ona valjani izraz biblijskog kršćanstva.

Mi imamo drukčija stajališta. Mi smatramo da svi takozvani kršćani moraju znati da je Rimokatoličanstvo dugotrajni gorak neprijatelj Kristova evanđelja; tj. biblijskog evanđelja. Otpadnici biblijskog kršćanstva nisu samo osudili one koji vjeruju u istinsko/biblijsko Evanđelje, već su i brutalno mučili i ubijali stotine tisuća onih koji su se odbili pokoravati Rimu i kompromitirati svoju vjeru. S ljubavlju se moramo suočiti s vođama evanđeoskih/protestantskih kršćana koji odobravaju ekumensko jedinstvo s Rimokatoličanstvom. Morali bismo podcrtati za svoju zajednicu kako su naša braća pogrješila, čak i javno sagrješila, protiv istine Riječi Božje.

U zabrinjavajućem razgovoru s Al Mohlerom, rekao je Dreher, "Zapad duguje neprocjenjiv

dug onim benediktincima." Iako Mohler na kraju priznaje razlike između svoje vjere i vjere Drehera, svejedno je rekao kako ljudi iz njegove denominacije mogu puno naučiti od ljudi pravoslavne i katoličke vjere; tj. od ljudi koji prihvaćaju i propovijedaju sasvim drugačije evanđelje! Apostol Pavao nikad nije ohrabrio kršćane da nauče od židova koji su iskrivili Evanđelje i pokušavali odvoditi ljude od Krista (Gal 1: 6-9)! Mohler kaže da Dreherova knjiga potiče zajedničko življenje na način koji je "doista kršćanski", ali nikad ne definira za svoju publiku što je pravi kršćanin ili što je pravo Evanđelje za prave biblijske kršćane. Mohler je izjavio: "Knjiga je vrlo važna, i želim ju preporučiti svakom razmišljajućem kršćaninu." Kaže, "Moramo pročitati ovu knjigu, a trebali bismo čitati daleko iza naslova." Ipak, došlo je do jasnog propusta u knjizi kao i u intervju koji je Mohler vodio s Dreherom. Nitko nije upućivao na najmoćnije alate koje je Isus dao za borbu protiv kulturnog rata – tj. njegovu Riječ i Njegovo Evanđelje (Hebrejima 4,12; Rimljanima 1,16).

Evanđeoski/protestantski vjernici koji podržavaju knjigu koja briše jasnu crtu koja je nekoć izdvojila biblijsko kršćanstvo od lažnog kršćanstva, u najmanju mjeru umanjuju snažan učinak pogreške. Dopuštavanje doktrinalnih pogrešaka i laži uvijek će biti opasno za život Crkve koja je pozvana biti posvećena istinom (Ivan 17,17). Božja riječ upozorava nas “čuvajte se da ne biste zavedeni zabludom zločinaca izgubili svoj čvrsti stav!” (2. Petrova
3,17). Kritično pitanje u crkvi danas je čistoća Evanđelja. To je kormilo koji nas mora voditi kroz olujne vode koje su potaknute svakim vjetrom doktrine (Ef 4,14). Ili tražimo Božju suglasnost štiteći čistoću Evanđelja ili tražimo odobravanje ljudi poštujući one koji prožimaju drugo Evanđelje. Za nas, nema treće "opcije".

Kao kršćani koji su otkupljeni Isusovom krvlju, moramo se ozbiljno boriti za vjeru i suprotstaviti onima koji prihvaćaju lažno evanđelje. Ako se ne uspijemo boriti u dobroj borbi vjere, postavljamo vlastitu vjeru i uvjerenja pod upit. Na kocki je mnogo više nego pobjeda kulturnih ratova. Mi se borimo i u starom ratu u kojemu vojevaju snage mraka protiv istine. Istina Božje Riječi je naša jedina nada u svijetu koji izvan kontrole juriša u propast! Moramo nastojati braniti slavu i čast Gospodina našega Isusa Krista, čistoću njegova Evanđelja i svetost njegove Crkve. – M. Gendron

Usklik našega Gospodina: „Svršeno je!“

13/4/2016

Noć prije nego što je Gospodin Isus Krist otišao na križ, molio se svome Ocu: „Ja sam tebe proslavio na zemlji izvršivši djelo koje si mi dao da učinim.“ (Iv 17:4). Kada uzmemo u obzir sve što je morao učiniti kako bi spasio grešnike, njegov pobjedonosni usklik sa križa: „Svršeno je!“ uistinu nam puno govori. Morala se usavršiti pravednost, morala se zadovoljiti božanska pravda, morala se proliti krv, moralo se postići otkupljenje, morali su se oprostiti grijesi, moralo se ostvariti pomirenje, morala se pobijediti smrt, moralo se osigurati spasenje i moralo se otvoriti nebo. Sve se to moralo savršeno postići kako bi vječni život mogao biti ponuđen kao besplatan dar Božje milosti svakome tko će se vjerom okrenuti svedostatnome Spasitelju, i samo njemu.

Tek kada grešnici zbilja shvate svoje beznadno i bespomoćno stanje pred beskonačno svetim Bogom, mogu imati neki uvid u slavna obećanja objavljena u evanđelju Isusa Krista. Sve što čovjek nikada nije mogao učiniti u potpunosti je bilo učinjeno u njegovo ime – učinio je to Gospodin Isus Krist. Njegova misija da traži i spasi što je bilo izgubljeno vrhunac je doživjela u njegovoj smrti na križu. Tamo je bilo dovršeno njegovo djelo spasenja. Beskonačan dug grijeha bio je plaćen u potpunosti. Budući da se radilo o beskonačnome dugu, čovjeku je bilo nemoguće platiti ga. Ipak, Bog nam je oprostio „...sve prekršaje, izbrisa zadužnicu koja je svojim odredbama bila nama protivna, ukloni je prikovavši je na križ.“ (Kol 2:13-14).

Isus „...se samo jedanput zauvijek – u punini vremena – pojavio da svojom žrtvom uništi grijeh.“ (Heb 9:26). Ipak, neki koji tvrde da su kršćani zapravo odbacuju jasno učenje Riječi Božje o ovim pitanjima učeći da grešnik mora učiniti „...nešto više da ispravi svoje krivnje: na prikladan način treba zadovoljiti ili okajati svoje grijehe. Ta zadovoljština zove se također pokora.“ (KKC, 1459). To je užasna prijevara mnogih vjernih i religioznih ljudi koji istinu traže u svojoj crkvi, a ne u svojim Biblijama! Čineći to, u svome su neznanju pokušali dodati nešto savršenome i dostatnome djelu Krista, te su time poništili Božju milost – upravo ono jedino sredstvo kojim je Bog odredio spasiti grešnike (Rim 11:6). On ni sa kim slave ne dijeli! Svrha iza Kristova postajanja našim rođakom – njegova silaska i uzimanja na sebe naravi sluge, odnosno čovjeka – svrha iza ovoga poniženja, užasne patnje i smrti bila je da jednom zauvijek okaje grijehe savršenom i beskonačnom žrtvom: da plati grijeh koji mi grešnici dugujemo Bogu.

Osim ovoga, mnogi takozvani kršćani danas također odbacuju još jedno dovršeno Kristovo djelo: očišćenje od grijeha. Božja riječ kaže: „Sjede, pošto je ostvario očišćenje grijeha, s desne strane veličanstva u nebu, ...“ (Heb 1:3). Prema tome, bilo tko tko se pouzda u riječi i djela Krista, i samo njega, čisti se od svega svoga grijeha, na temelju njegove krvi – njegove žrtve (1. Iv 1:7). Ipak, mnogi takozvani kršćani zapravo niječu učinkovitost Kristove krvi, zagovarajući umjesto toga da Bog nudi mjesto zvano „čistilište“ za svoje vjernike nakon smrti. Poučavaju da „...svaki grijeh, pa i laki, povlači sa sobom nezdravu privrženost uz stvorenja koju treba čistiti bilo na ovoj zemlji bilo poslije smrti u stanju zvanom čistilište." (KKC, 1472). Kako može bilo koja religija koja se poistovjećuje s Kristovim imenom također poučavati takve stvari i u bîti odbacivati njegovu dragocjenu žrtvu te radije vjerovati u izmišljeno mjesto koje oduzima Kristu njegovu slavu?

Nakon što je dovršio svoje svedostatno djelo na križu, Isus sada nudi svoju pravednost kao dar svima koji vjeruju (Rim 5:17). Jedini način da primimo taj dar je putem vjere u Krista i samo njega. Oni koje zasljepljuje religijska ili crkvena obmana moraju učiniti isto što je apostol Pavao učinio. Pavao je zamijenio svoju liturgijsku religiju živim odnosom s raspetim i uskrslim Kristom. Napisao je: „Štoviše, sve sada gubi u mojoj cijeni svoju vrijednost zbog najveće prednosti: spoznaje Krista Isusa, moga Gospodina. Radi njega sam sve žrtvovao, i sve smatram blatom, da Krista dobijem i da budem u njemu, ne pravednošću koja bi bila moja – onom koja dolazi od Zakona – nego onom koja se dobiva po vjeri u Krista, pravednošću koja dolazi od Boga na osnovi vjere.“ (Fil 3:8-9).

Dovršeno Kristovo djelo za njegov narod:

Posvjedočio je istini. Njega slušajte! (Iv 14:6, 18:37; Dj 3:22)
Došao je dati život ljudima koji su duhovno mrtvi. (Iv 14:6)
Dao nam je pristup Ocu. (Iv 14:6; Mt 27:51)
Dao je svoj život kao otkup za mnoge. (Mt 20:28)
Odnio je naše grijehe u svome tijelu na drvo. (1. Pet 2:24)
Umro je za bezbožnike. (Rim 5:6)
Predao se za nas kao žrtva Bogu. (Ef 5:2)
Umro je kako bismo mogli živjeti s njim. (1. Sol 5:9-10)
Dao je sebe kako bi očistio svoj narod. (Tit 2:14)
Umro je za grijehe, jednom zauvijek, kako bi nas doveo k Bogu. (1. Pet 3:18)
Zamijenio je naš grijeh za svoju pravednost. (2. Kor 5:21)
Oprostio nam je sve naše grijehe. (Kol 1:14)
Očistio nas je od svih naših grijeha. (1. Iv 1:7; Heb 1:3)
Pomirio nas je s Bogom. (Ef 2:14-18)
Otkupio nas je od sile grijeha. (Gal 3:10-14)
Spasio nas je od osude. (Iv 3:18, 5:24)
Prenio nas je iz tame u njegovo kraljevstvo. (Kol 1:13)
Zadovoljio je božansku pravdu za naš grijeh. (1. Iv 2:2)
Učinio nas je novim stvorenjima. (2. Kor 5:17)
On je jedino ime po kojemu se čovjek može spasiti. (Dj 4:12)

Kako slavnoga i svedostatnoga Spasitelja imamo u Kristu Isusu!

Mike

"Noć je bila vlažna"

26/10/2015

"Bila su to najbolja vremena, bila su to najgora vremena..." - Charles Dickens. "Zovite me Ishmael." - Herman Melville. "Ja sam ptica crna, a žut mi je nos..." - Zlatko Špoljar.

Pisci razumiju da jednom kad je sastavljena prva rečenica, ostatak djela jednostavno slijedi. Kvaka je, međutim, pogoditi tu prvu rečenicu, napisati je kako valja!

1987. glumac Billy Crystal glumio je uz redatelja Dannyja DeVita i Annu Ramsey u crnoj komediji Baciti mamu iz vlaka. Crystal glumi Larryja Donnera, napola uspješnog pisca i profesora kreativnog pisanja na mjesnom koledžu. No, komična ironija je da profesor pati od ozbiljnog slučaja spisateljske blokade. Film počinje urnebesno mučnom scenom u kojoj se Donner, sjedeći za pisaćom mašinom, satima bori ne bi li osmislio uvodnu rečenicu, samo jednu jedincatu rečenicu, prvu rečenicu onoga za što se nada da će postati književno remek-djelo koje će zasjeniti njegov posljednji roman. Kamera prikazuje stalno rastući broj loptica od zgužvanog papira koje se gomilaju oko njegova koša za smeće; dokaz njegovih mnogih propalih pokušaja. Frustriran i iscrpljen, profesor se najzad odluči za: "Noć je bila sparna.". Nije baš Dickens, no ne možete ne suosjećati s njegovim osjećajem olakšanja (ako ne i sa zajedljivim nezadovoljstvom). Međutim, sad je svršeno. Prva rečenica je gotova. Konačno može krenuti dalje! Ostatak će jednostavno pasti s neba na svoje mjesto! Barem tako mislimo.

Owen Lift (DeVito) glumi patetičnoga srednjovječnog neženju koji još uvijek živi sa svojom majkom. Gđa Lift (Ramsey) u odmaklim je godinama, boležljiva, skoro pa senilna te jednako užasno zlobna koliko i neugledna. Nesretni Owen ima jedan izlaz za bijeg od svoje drske majke. Piše... loše. Zato se, kako bi ostvario svoje snove da napokon napiše uspješnicu koja će mu donijeti dovoljno novca za izlaz iz njegovih očajnih okolnosti, upisuje na Donnerov tečaj.

U sljedećem filmskom prizoru vidimo Donnera kako čita naglas rad jednoga svog studenta; svi ostali slabašni pokušaji ka ostvarenju književnog genija naslagani su pred njim kao kaleidoskop običnih bilježnica. Daje nekoliko ponižavajućih opaski o navodnom remek-djelu, stavlja ga na stranu te nastavlja dalje uzimajući sljedeći bezlični uradak s hrpe. Riječ je o Owenovu radu te se Owenu skoro zavrtjelo od uzbuđenja što će njegov profesor reći. Priznati pisac i iznimno cijenjeni profesor otvara prvu stranicu i čita naglas: "Prvo poglavlje. Noć je bila sparna.".

Kamera zumira profesorov zapanjeni izraz, a on bezizražajno kaže: "Sat je gotov. Imam užasne bolove u oku.".

Ovo je jedan od smješnijih trenutaka u filmu. (Owen, potpuno nesvjestan vlastite neumjesnosti, kasnije pogoršava sve nudeći svom profesoru konstruktivnu kritiku. Predlaže da bi Donner trebao promijeniti prvu rečenicu u: "Noć je bila vlažna.")

Evanđelje po Marku književno je remek-djelo. Točnije, ono je mali dio većega književnog remek-djela, Biblije. Moglo bi se tvrditi da nijedna knjiga u svjetskoj povijesti nije imala veći, dalekosežniji i dublji utjecaj na ljudsku povijest od Biblije. Njezin sadržaj i književni žanrovi u središtu su stalne akademske, apologetske i pastoralne pažnje. Njezini moralni propisi utječu na cijele kulture. Njezine su logički izražene istine vječne. Markovo evanđelje značajan je dio toga većeg remek-djela. Doista, ono je samo po sebi remek-djelo. A njegova je uvodna rečenica jednako značajna kao: "U početku stvori Bog nebo i zemlju.". Marko piše: Početak Radosne vijesti o Isusu Kristu, Sinu Božjemu.

U ovom retku Pisma ima više teologije nego što biste mogli pomisliti. Rekao bih da se cijela Biblija teologije skriva iza riječi ovog stiha; ogromna i naizgled beskrajna literatura o povijesnoj i književnoj pozadini, a da ne spominjemo filozofske i teološke pretpostavke, sve spremno s izuzetno osjetljivim okidačem da se naprasno razotkrije marljivu učeniku kada bi samo zastao da istraži radije nego da ga brzo preskoči ne bi li došao do "onog dobroga" u ostatku poglavlja.

Međutim, malo je onih koji čitaju Bibliju tako marljivo. Još je manje onih koji i dalje vjeruju da imaju vremena za takvu istragu. Mnogi kršćani jednostavno su zadovoljni letimičnim čitanjem Biblije. Da me ne biste krivo shvatili, ne kažem da je to u potpunosti loše. Zapravo, mislim da postoje dobri razlozi za redovito letimično čitanje biblijskog sadržaja, tj. za prilaženje Bibliji kao što bi netko prilazio bilo kojem drugom književnom remek-djelu; za čitanje Biblije radi pukog zadovoljstva čitanja Biblije. Naravno, podrobno istraživanje teksta je bitno, no ipak, u jako finoj kavi treba uživati dok je vruća. Provodite li vrijeme samo pomno razmatrajući zašto je ova kava bolja od one koju ste popili za doručak, na kraju ćete samo izliti ono što držite u rukama. (Malo ih uživa piti hladnu kavu.) Isto tako, više ćete cijeniti proučavanje književnih detalja nakon što ste zatvorili knjigu, spustili je u krilo, naslonili se u svojoj stolici, popili gutljaj onoga što već pijete pa onda sa zadovoljnim osmijehom počnete razmišljati o onome što ste upravo okusili - pročitavši knjigu od korice do korice (ili od uvodnog stiha do završnog). Nitko ne traži recept prije negoli proba kolač.

Ako ste povremen čitatelj, propustit ćete mnogo toga! No, ako ste strastven čitatelj, primijetit ćete neko remek-djelo iznova i iznova... i iznova. I svaki put kad to učinite, steći ćete nove uvide o priči, njezinim likovima, te, dakako, i o samom umu pisca. Vaša naklonost prema toj knjizi raste sa svakim čitanjem. I uvijek se iznova kad otvorite prvu stranicu prvog poglavlja pa pročitate taj uvodni redak, možda i po stoti put, osmjehnete. Znate ono što osoba koja prvi put čita ne zna. Znate kako će ta priča završiti. Uistinu, s uvidom koji ste stekli tijekom višestrukog čitanja, znate da upravo taj prvi stih zbilja odaje sve. I tako pročitate taj prvi redak, nasmiješite se i tada šapnete sebi: "Koja izvrsna knjiga! Volim ovog Pisca!".

pastor

Opasnost držanja vjerskih predaja

14/8/2015

Revnost apostola Pavla u držanju predaja svoje religije navela ga je da neumoljivo progoni crkvu Isusa Krista. Iako su mu kao Židovu povjerena Božja proročanstva, bio je toliko indoktriniran vjerskim predajama da je pokušao uništiti Kristovu crkvu. Napisao je: „...proganjao [sam] Crkvu Božju...u prevelikoj privrženosti svojim očinskim predajama.“ (Gal 1,13-14). Neobraćeni Pavao pokazao je da revnuje za Boga, ali ne u skladu sa spoznajom (Rim 10,2). Izvrsno je poznavao svoju religiju, no nije imao duhovnu spoznaju o Bogu koju Bog daje samo onima koji zamijene svoju religiju za odnos s Kristom (1 Kor 2,14). Njegov religiozni ponos i oholost učinili su ga slijepim za divno svjetlo evanđelja (Fil 3,5-6; 2 Kor 4,4). Kada mu je Bog dao duhovne oči da uvidi istinitost njegove riječi, čudesno se promijenio (Dj 9,8-22). Više nije bio nemilosrdni progonitelj crkve, postao je strastan evangelizator za crkvu.

Tragično, mnogi su poput neobraćenog Pavla. Revnuju za Boga, ali ne u skladu sa spoznajom. Mnogi su zadovoljni poznavanjem svojih vjerskih predaja te tvrdoglavi u njima, no ne poznaju sve-dostatnog Spasitelja kakav je slavno objavljen u šezdeset i šest knjiga kršćanske Biblije. Nastoje postići pravednost pred Bogom jer ne znaju da Božja pravednost zahtijeva savršenu pravednost; pravednost koju oni ne mogu postići nikad. Poput Židova, „ne poznajući Božje pravednosti i nastojeći ustanoviti svoju vlastitu, nisu se podvrgli Božjoj pravednosti.“ (Rim 10,3). Budući da ne poznaju Božju pravednost, neki vjeruju da se pravednost s vremenom ulijeva sudjelovanjem u nekim obredima i sakramentima. U neznanju su glede činjenice da Bog trenutačno uračunava svoju pravednost grešnicima koji vape Isusu s vjerom (Rim 4,5). Kao pali ljudi čine što god mogu da pokriju svoju krivnju sudjelovanjem u ritualima svoje religije kako bi postigli ispravan položaj pred Bogom odnosno odnos s Bogom.

Takvi sustavi zavode naivne ljude da vjeruju kako uistinu mogu postići Božje mjerilo pravednosti djelima pravednosti obilježenim vlastitim grijehom. Zapravo, neke su njihovi vjerski učitelji poučili da nikada neće biti trajno opravdani pred Bogom dok sami ne postanu pravedni vlastitim trudom. Neke religije uče da se opravdanje nekako postiže sakramentom krštenja, da se gubi zbog onoga što nazivaju „smrtnim grijehom“ te da se ponovno zadobiva sakramentom/obredom pokore. Takvi ljudi vjeruju da mogu uistinu postati pravedniji sudjelovanjem u onome što nazivaju „žrtvom mise“ te, također, vršenjem dobrih djela, koje - u njihovom misaonom sustavu - zavrjeđuje vječni život (Tridentski sabor, šesto zasjedanje, Kanon 24). Budući da oni koji slijede takve sustave nemaju biblijsko razumijevanje Boga i njegove svetosti, oni vjeruju da takav sustav spušta Boga na njihovu razinu, a čovjeka podiže na Božju. To je razlog zašto neki od njih oslovljavaju svoje duhovne vođe sa „Sveti Oče“. No Bog ima neke zabrinjavajuće riječi za takve religiozne ljude: „Zar misliš da sam ja tebi sličan? Ukorit ću te i stavit ću ti sve to pred oči.“ (Ps 50,21).

Jedina je čovjekova nada da stekne isto razumijevanje opravdanja kao što ga je objavio apostol Pavao tj. da smatra sva naša vjerska djela smećem kako bismo zadobili Krista i našli se u njemu, ne pravednošću koja bi bila naša, koja dolazi od zakona, već onom koja dolazi vjerom u Krista, pravednošću koja dolazi od Boga (Fil 3,8-9). Besplatan dar Božje savršene pravednosti jedina je putovnica za nebo (Rim 5,17). Dan je onima koji se pokaju zbog vlastitih okaljanih haljina samopravednosti te se za spasenje pouzdaju samo u Kristovu pravednost (Iz 64,6).

Mike

Uvodi su bitni

26/5/2015

"U početku bijaše Riječ..." Ovako apostol Ivan započinje svoje evanđelje, poistovjećujući Gospodina Isusa Krista s Riječi - logosom. Površni čitatelj je sklon propustiti važnost navedenog. Malobrojni razumiju filozofsko okruženje prvog stoljeća u kojem je Ivan pisao. U stvari, prvih osamnaest stihova Ivanova evanđelja služe kao uvod u njegovu knjigu. Ako neispravno shvatite njegov uvod bit će vam teško, ako ne i nemoguće, shvatiti ostatak knjige.

Uvodi su bitni.

Ovaj članak služi kao uvod u blog naše zajednice. Bilo da ste do nas došli namjerno ili nenamjerno, nadamo se da ćete uzeti malo vremena za čitanje naših članaka. Namijenjeni su da zadovolje vašu znatiželju o našoj zajednici - kako bi bolje razumjeli tko smo, što vjerujemo i kako prakticiramo svoju vjeru. Iako bi vas voljeli susresti, svjesni smo da većina ljudi radije anonimno sakuplja ovakve informacije - putem Interneta. To je namjena ovog bloga.

Dakle, nije nam namjera da ovo bude forum za raspravu stoga javno komentiranje nije omogućeno. Međutim, ako imate pitanja o našoj zajednici ili o nekom našem članku, slobodno nas kontaktirajte putem e-maila. Posvetit ćemo vam vrijeme kako bi mogli izraziti vaše misli, pitanja ili brige. Unaprijed napominjemo kako ćemo izbjegavati ulazak u rasprave s internetskim duhovima. Želimo vas upoznati!

Naposljetku, pozvali smo gosta da piše s nama - našeg dobrog prijatelja Mikea Gendrona. Mike živi u Sjedinjenim Američkim Državama i ima veliko srce za Hrvate, a još veće za rimokatolike. Predsjednik je organizacije Proclaiming the Gospel i posvetio je život pomaganju rimokatolicima da usporede svoju vjeru s onim što je zapravo objavljeno u Bibliji. Mike je bio revan rimokatolik 34 godine stoga mislimo da ga to čini odličnim članom naše službe Samoboru i okolici. Tolle lege!

pastor

Forward>>