Najveći napadi na evanđelje danas su česti pokušaji protestanskih kršćana otvoriti vrata kršćanstva bilo kome tko se ikada krstio. S ciljem širenja uskog puta mnogi prihvaćaju i promiću odmetničke oblike kršćanstva. Neki nepronicljivi kršćani bili su zavedeni Papinim agresivnim ekumenskim planom za preokretanje reformacije u svrhu ujedinjenja svih
tako-zvanih kršćana pod rimskim papinstvom. Dio Papine strategije jest ustredotočiti se na lagane mete unutar evanđeoske/protestantske crkve – ljude ili zajednice koje će promovirati rimokatoličanstvo kao valjani izraz kršćanstva.
Papina strategija je nažalost bila donekle uspješna te je iskazala veliku vučnu snagu. Nedavno, Al Mohler (predsjednik Southern Baptist Theological Seminary-a), Carl Truman (profesor povijesne teologije i crkvene povijesti na Westminster Theological Seminary), Russell Moore (predsjednik komisije etike i vjerske slobode Saveza južnih baptista u Americi) i Matt Chandler (pastor zajednica južnih baptista i predsjednik Act 29 Network-a u Americi) su preporučili zabrinjavajuće popularnu knjigu koju je napisao Rod Dreher - glavni promotor rimokatoličkog, ekumenskog jedinstva i mislilačke molitve. Dreher je bivši katolik koji se obratio u istočnu pravoslavnu vjeru, ne zbog rimskog lažnog evanđelja, već zbog njihovog skandala o seksualnom zlostavljanju. Njegova knjiga, Opcija Benedikta, poziva ljude vjere da oponašaju katoličkog redovnika šestog stoljeća; tj. slijediti primjer Benedikta da bismo uspjeli
živjeti pobožno dok se oko nas kulture ruše. Gotovo svi heroji Opcije Benedikta su katolički redovnici koji su živjeli u samostanu sudjelujući u svakodnevnoj žrtvi euharistijskog Krista.
Poput većine zagovornika ekumenizma, Dreher promiče subjektivna duhovna iskustva nad objektivnim istinama Biblije. Rekao je da nikad nije imao problema s molitvom krunice kao katolik, a on sada potiče svoje čitatelje da prakticiraju mislilačku molitvu i misticizam. Rekao je; "moj je život oblikovan oko raznih liturgija koje su bile u našoj crkvi 1500 godina" i "na sve vrste tjelesnih načina koji utijelovljuju vjeru". Istočna pravoslavna religija propovijeda isto spasenje činjenjem takozvanih pravednih djela kao katolicizam i druge religije. Ali Sv. Pismo kaže da ne bismo smijeli potvrditi niti primiti onoga "tko prolazi predaleko i ne drži se u Kristovom učenju" (2. Ivanova 9-10).
Za evanđeoske vođe koji preporučuju knjigu koja apelira na heretike i predaju rimokatoličke crkve za vrijeme 500. obljetnice reformacije ovo je zaista otužno. Prevladavajući utjecaj ovih vođa evanđeoskih/protestantskih zajednica po cijelom svijetu, zajedno s njihovom očitom nevoljkosti da čuvaju zdrave doktrine i odbiju lažna evanđelja, ostavile su mnoge kršćane zbunjenima. Ne znaju je li Rimokatolička crkva veliko misijsko polje koje se treba evangelizirati ili je ona valjani izraz biblijskog kršćanstva.
Mi imamo drukčija stajališta. Mi smatramo da svi takozvani kršćani moraju znati da je Rimokatoličanstvo dugotrajni gorak neprijatelj Kristova evanđelja; tj. biblijskog evanđelja. Otpadnici biblijskog kršćanstva nisu samo osudili one koji vjeruju u istinsko/biblijsko Evanđelje, već su i brutalno mučili i ubijali stotine tisuća onih koji su se odbili pokoravati Rimu i kompromitirati svoju vjeru. S ljubavlju se moramo suočiti s vođama evanđeoskih/protestantskih kršćana koji odobravaju ekumensko jedinstvo s Rimokatoličanstvom. Morali bismo podcrtati za svoju zajednicu kako su naša braća pogrješila, čak i javno sagrješila, protiv istine Riječi Božje.
U zabrinjavajućem razgovoru s Al Mohlerom, rekao je Dreher, "Zapad duguje neprocjenjiv
dug onim benediktincima." Iako Mohler na kraju priznaje razlike između svoje vjere i vjere Drehera, svejedno je rekao kako ljudi iz njegove denominacije mogu puno naučiti od ljudi pravoslavne i katoličke vjere; tj. od ljudi koji prihvaćaju i propovijedaju sasvim drugačije evanđelje! Apostol Pavao nikad nije ohrabrio kršćane da nauče od židova koji su iskrivili Evanđelje i pokušavali odvoditi ljude od Krista (Gal 1: 6-9)! Mohler kaže da Dreherova knjiga potiče zajedničko življenje na način koji je "doista kršćanski", ali nikad ne definira za svoju publiku što je pravi kršćanin ili što je pravo Evanđelje za prave biblijske kršćane. Mohler je izjavio: "Knjiga je vrlo važna, i želim ju preporučiti svakom razmišljajućem kršćaninu." Kaže, "Moramo pročitati ovu knjigu, a trebali bismo čitati daleko iza naslova." Ipak, došlo je do jasnog propusta u knjizi kao i u intervju koji je Mohler vodio s Dreherom. Nitko nije upućivao na najmoćnije alate koje je Isus dao za borbu protiv kulturnog rata – tj. njegovu Riječ i Njegovo Evanđelje (Hebrejima 4,12; Rimljanima 1,16).
Evanđeoski/protestantski vjernici koji podržavaju knjigu koja briše jasnu crtu koja je nekoć izdvojila biblijsko kršćanstvo od lažnog kršćanstva, u najmanju mjeru umanjuju snažan učinak pogreške. Dopuštavanje doktrinalnih pogrešaka i laži uvijek će biti opasno za život Crkve koja je pozvana biti posvećena istinom (Ivan 17,17). Božja riječ upozorava nas “čuvajte se da ne biste zavedeni zabludom zločinaca izgubili svoj čvrsti stav!” (2. Petrova
3,17). Kritično pitanje u crkvi danas je čistoća Evanđelja. To je kormilo koji nas mora voditi kroz olujne vode koje su potaknute svakim vjetrom doktrine (Ef 4,14). Ili tražimo Božju suglasnost štiteći čistoću Evanđelja ili tražimo odobravanje ljudi poštujući one koji prožimaju drugo Evanđelje. Za nas, nema treće "opcije".
Kao kršćani koji su otkupljeni Isusovom krvlju, moramo se ozbiljno boriti za vjeru i suprotstaviti onima koji prihvaćaju lažno evanđelje. Ako se ne uspijemo boriti u dobroj borbi vjere, postavljamo vlastitu vjeru i uvjerenja pod upit. Na kocki je mnogo više nego pobjeda kulturnih ratova. Mi se borimo i u starom ratu u kojemu vojevaju snage mraka protiv istine. Istina Božje Riječi je naša jedina nada u svijetu koji izvan kontrole juriša u propast! Moramo nastojati braniti slavu i čast Gospodina našega Isusa Krista, čistoću njegova Evanđelja i svetost njegove Crkve. – M. Gendron
tako-zvanih kršćana pod rimskim papinstvom. Dio Papine strategije jest ustredotočiti se na lagane mete unutar evanđeoske/protestantske crkve – ljude ili zajednice koje će promovirati rimokatoličanstvo kao valjani izraz kršćanstva.
Papina strategija je nažalost bila donekle uspješna te je iskazala veliku vučnu snagu. Nedavno, Al Mohler (predsjednik Southern Baptist Theological Seminary-a), Carl Truman (profesor povijesne teologije i crkvene povijesti na Westminster Theological Seminary), Russell Moore (predsjednik komisije etike i vjerske slobode Saveza južnih baptista u Americi) i Matt Chandler (pastor zajednica južnih baptista i predsjednik Act 29 Network-a u Americi) su preporučili zabrinjavajuće popularnu knjigu koju je napisao Rod Dreher - glavni promotor rimokatoličkog, ekumenskog jedinstva i mislilačke molitve. Dreher je bivši katolik koji se obratio u istočnu pravoslavnu vjeru, ne zbog rimskog lažnog evanđelja, već zbog njihovog skandala o seksualnom zlostavljanju. Njegova knjiga, Opcija Benedikta, poziva ljude vjere da oponašaju katoličkog redovnika šestog stoljeća; tj. slijediti primjer Benedikta da bismo uspjeli
živjeti pobožno dok se oko nas kulture ruše. Gotovo svi heroji Opcije Benedikta su katolički redovnici koji su živjeli u samostanu sudjelujući u svakodnevnoj žrtvi euharistijskog Krista.
Poput većine zagovornika ekumenizma, Dreher promiče subjektivna duhovna iskustva nad objektivnim istinama Biblije. Rekao je da nikad nije imao problema s molitvom krunice kao katolik, a on sada potiče svoje čitatelje da prakticiraju mislilačku molitvu i misticizam. Rekao je; "moj je život oblikovan oko raznih liturgija koje su bile u našoj crkvi 1500 godina" i "na sve vrste tjelesnih načina koji utijelovljuju vjeru". Istočna pravoslavna religija propovijeda isto spasenje činjenjem takozvanih pravednih djela kao katolicizam i druge religije. Ali Sv. Pismo kaže da ne bismo smijeli potvrditi niti primiti onoga "tko prolazi predaleko i ne drži se u Kristovom učenju" (2. Ivanova 9-10).
Za evanđeoske vođe koji preporučuju knjigu koja apelira na heretike i predaju rimokatoličke crkve za vrijeme 500. obljetnice reformacije ovo je zaista otužno. Prevladavajući utjecaj ovih vođa evanđeoskih/protestantskih zajednica po cijelom svijetu, zajedno s njihovom očitom nevoljkosti da čuvaju zdrave doktrine i odbiju lažna evanđelja, ostavile su mnoge kršćane zbunjenima. Ne znaju je li Rimokatolička crkva veliko misijsko polje koje se treba evangelizirati ili je ona valjani izraz biblijskog kršćanstva.
Mi imamo drukčija stajališta. Mi smatramo da svi takozvani kršćani moraju znati da je Rimokatoličanstvo dugotrajni gorak neprijatelj Kristova evanđelja; tj. biblijskog evanđelja. Otpadnici biblijskog kršćanstva nisu samo osudili one koji vjeruju u istinsko/biblijsko Evanđelje, već su i brutalno mučili i ubijali stotine tisuća onih koji su se odbili pokoravati Rimu i kompromitirati svoju vjeru. S ljubavlju se moramo suočiti s vođama evanđeoskih/protestantskih kršćana koji odobravaju ekumensko jedinstvo s Rimokatoličanstvom. Morali bismo podcrtati za svoju zajednicu kako su naša braća pogrješila, čak i javno sagrješila, protiv istine Riječi Božje.
U zabrinjavajućem razgovoru s Al Mohlerom, rekao je Dreher, "Zapad duguje neprocjenjiv
dug onim benediktincima." Iako Mohler na kraju priznaje razlike između svoje vjere i vjere Drehera, svejedno je rekao kako ljudi iz njegove denominacije mogu puno naučiti od ljudi pravoslavne i katoličke vjere; tj. od ljudi koji prihvaćaju i propovijedaju sasvim drugačije evanđelje! Apostol Pavao nikad nije ohrabrio kršćane da nauče od židova koji su iskrivili Evanđelje i pokušavali odvoditi ljude od Krista (Gal 1: 6-9)! Mohler kaže da Dreherova knjiga potiče zajedničko življenje na način koji je "doista kršćanski", ali nikad ne definira za svoju publiku što je pravi kršćanin ili što je pravo Evanđelje za prave biblijske kršćane. Mohler je izjavio: "Knjiga je vrlo važna, i želim ju preporučiti svakom razmišljajućem kršćaninu." Kaže, "Moramo pročitati ovu knjigu, a trebali bismo čitati daleko iza naslova." Ipak, došlo je do jasnog propusta u knjizi kao i u intervju koji je Mohler vodio s Dreherom. Nitko nije upućivao na najmoćnije alate koje je Isus dao za borbu protiv kulturnog rata – tj. njegovu Riječ i Njegovo Evanđelje (Hebrejima 4,12; Rimljanima 1,16).
Evanđeoski/protestantski vjernici koji podržavaju knjigu koja briše jasnu crtu koja je nekoć izdvojila biblijsko kršćanstvo od lažnog kršćanstva, u najmanju mjeru umanjuju snažan učinak pogreške. Dopuštavanje doktrinalnih pogrešaka i laži uvijek će biti opasno za život Crkve koja je pozvana biti posvećena istinom (Ivan 17,17). Božja riječ upozorava nas “čuvajte se da ne biste zavedeni zabludom zločinaca izgubili svoj čvrsti stav!” (2. Petrova
3,17). Kritično pitanje u crkvi danas je čistoća Evanđelja. To je kormilo koji nas mora voditi kroz olujne vode koje su potaknute svakim vjetrom doktrine (Ef 4,14). Ili tražimo Božju suglasnost štiteći čistoću Evanđelja ili tražimo odobravanje ljudi poštujući one koji prožimaju drugo Evanđelje. Za nas, nema treće "opcije".
Kao kršćani koji su otkupljeni Isusovom krvlju, moramo se ozbiljno boriti za vjeru i suprotstaviti onima koji prihvaćaju lažno evanđelje. Ako se ne uspijemo boriti u dobroj borbi vjere, postavljamo vlastitu vjeru i uvjerenja pod upit. Na kocki je mnogo više nego pobjeda kulturnih ratova. Mi se borimo i u starom ratu u kojemu vojevaju snage mraka protiv istine. Istina Božje Riječi je naša jedina nada u svijetu koji izvan kontrole juriša u propast! Moramo nastojati braniti slavu i čast Gospodina našega Isusa Krista, čistoću njegova Evanđelja i svetost njegove Crkve. – M. Gendron