Biblijska crkva Berejaca
098/1758-712
  • Naslovnica
  • Što vjerujemo
  • Raspored
  • Kontakt
  • Korisni linkovi
  • Blog

SRETAN DAN ELIZABETH HUGLINE!

18/3/2021

0 Comments

 
Picture
Prije gotovo 500 godina, dana 13. ožujka 1528. umrla je Elizabeth Hugline. (Iznenadit ću se ako je poznajete. Teško je sjetiti se što smo prošli utorak imali za doručak, a kamoli pamtiti sve ljude koji su umrli 1528.!) Ona je bila još jedna osoba koje ovaj svijet nije bio vrijedan. Možda vas ovo podsjeti? Samo tri dana prije toga, Elizabethin dragi muž, pun masnica i grčeći se od bolova zbog iščašenih zglobova koje je zadobio na spravi za mučenje, hodao je pod pratnjom do bečkoga gradskog trga kako bi ga tamo spalili na lomači. U gorkim je suzama ova predivna žena čitavim putem ohrabrivala svoga muža da se hrabro suoči s užasavajućim plamenom.
 
Samo tri dana nakon što je vidjela svojega ljubljenog Baltazara okrutno mučenog zbog zločina u mislima – zbog vjerovanja, zbog takozvanih „krivovjerja“ – i Elizabeth je bila uhićena. Nju su također ispitivali vjerski službenici i osudili na smrt. Vlasti su o njoj rekle da je čak još tvrdoglavija u svojim „greškama“ od svoga muža! Tako su je vlasti, koje su vladale preko rimokatoličkih službenika, osudile na smrt, odnosno na njeno „treće krštenje“.
 
Odveli su je na sredinu mosta preko Dunava te su je bacili preko ograde, zavezavši joj prije toga velik kamen oko vrata.

 
Picture
O kojim se to zapravo užasnim krivovjerjima radilo? Za što je to ova hrabra žena bila voljna umrijeti (i za što su je takozvani „kršćani“ bili željni smaknuti)?
 
Vjerovala je i naučavala memorijalno gledište Gospodnje Večere i javno odbacivala ikakvu biblijsku podršku za stvarnu prisutnost Kristovog tijela ili krvi u „euharistiji“.
 
Ali to nije sve! … (pokrijte uši djeci!)...
 
Također je vjerovala i naučavala krštavanje vjernika i kategorički odbacivala tvrdnje o bilo kakvoj biblijskoj podršci za krštavanje novorođenčadi.

 ​
Picture
To su bili njezini odvratni zločini u mislima, a to su bili i zločini njenoga mučenog i ubijenog muža Balthasara Hubmaiera.
 
Što dakle mislite? Je li Elizabeta bila samo lovac na slavu – kraljica drame s kompleksom mučenika? Je li samo tražila pažnju javnosti i možda kakvu pohvalu u Menonitskoj enciklopediji? Jesu li ove nauke zbilja vrijedile toliko gnjavaže? Mislim, nije poricala Trojstvo, ili Kristovo božanstvo, zar ne? Ili ipak jest? Zar nisu ovo samo „sekundarne“ stvari?
 
Ili je moguće da je Elizabeth (zajedno s Balthasarom) razumjela da postoji nešto mnogo važnije po pitanju krštavanja vjernika i nauke o stvarnoj prisutnosti što su možda, samo „možda“, današnji evanđeoski kršćani izgubili iz vida?
 
Što mislite? Je li vama nauk o krštavanju novorođenčadi stvarno toliko važan… da biste bili voljni umrijeti jer ga odbijate ili ubiti da ga zaštitite?
 
Što biste rekli za nauk o stvarnoj prisutnosti Krista u elementima „euharistije“? Biste li bili voljni da vam sve zglobove iščaše na spravi za mučenje i da vas potom javno spale žive (ili bace u Dunav s ogromnim kamenom oko vrata) samo zbog vaših gledišta o Gospodnjoj Večeri? Ili su vam vaša gledišta na Isusa i euharistiju toliko dragocjena da biste bili voljni postupati s tolikom okrutnošću prema drugima?
 
Što ZAISTA vjerujete po pitanju ovih stvari? Možda „puno dima, malo vatre“? Ili su ovo kritične nauke koje treba braniti?
Picture
Ne nastojim izazvati vaše suosjećanje podsjećajući vas na Elizabethinu smrt. Želim vas nagnati na ozbiljno promišljanje.
 
Za koja ste „vjerovanja” voljni umrijeti?
 
Za koja od njih ste voljni ubiti?
 
Za sva? Ni za jedno? Stvarno? Dobro razmislite! Jeste li apsolutno sigurni u to?
 
Ovo su dakako neka važna pitanja koja kršćani trebaju imati razriješena u svojim srcima prije nego što se suoče sa situacijom života ili smrti zbog zločina u mislima – zbog onoga o čemu mislimo ili u što vjerujemo, jer je na Zapadu ponovno postalo moderno progoniti ljude (i predavati ih na sud) zbog zločina u mislima.
 
Dakle, sretan vam Dan Elizabeth Hugline! 

- od pastora
0 Comments

VRIJEDI LI VIŠE LJUBAV ILI ISTINA?

4/4/2019

0 Comments

 
Picture
Rastući trend u crkvi 21. stoljeća je potiskivanje doktrinarnih razlika u svrhu jedinstva. Mnogi govore da bismo trebali izbjegavati nauku jer je ona razdorna. Umjesto toga, navodno bismo se trebali usredotočiti na ljubav prema Isusu te traženje jedinstva sa svim kršćanima; ali prema kojem Isusu? Pavao je upozorio da će doći neki koji će propovijedati “drugog Isusa” (2. Kor 11,4). Kako možemo ljubiti pravog Isusa bez istine? Jedini način je da budemo posvećeni, ili odijeljeni, istinom Njegove Riječi (Iv 17,17). Posvećeni vjernici, koji ljube Isusa kao što je On slavno otkriven u Svetom Pismu, nikada ne mogu imati jedinstvo s kultovima i svjetskim religijama koje ljube “drugog Isusa.”
 
Oni koji govore da je ljubav bitnija od istine će ukazati na Pavlove riječi. On je napisao, što se tiče vjere, nade i ljubavi, da je najveća ljubav (1. Kor 13,13). Ali Pavao je također napisao, u istom poglavlju, da se ljubav raduje istini (1. Kor 13,6). U ovim danima velike zablude, oslanjanje na ljubav bez istine može biti kobno. Moramo ljubiti Boga sa svim našim umom, što podrazumijeva razlučivanje istinitog Krista od mnogih lažnih kristova (Mt 22,37). Ljubav mora biti sluga istini, jer prava ljubav ljubi istinu! Oni koji odbijaju ljubiti istinu su u opasnosti od propadanja (2. Sol 2,10).
 
Naša jedina zaštita protiv zablude je poznavanje istine. Ljubav, sama po sebi, nema nikakve zaštite protiv lažne nauke i zablude. Moramo ljubiti istinu i mrziti laž (Ps 119,128). Istina nije na dobitku kad je pomiješana s lažima, ali laž je u potpunom dobitku kad je pomiješana s istinom. Bez istinitog i čistog znanja o Isusu Kristu i Njegovoj Riječi, ljudi lagano mogu biti odvedeni da ljube “drugog Isusa”:
 
  • Mormoni kažu da je Isus bog, ali ne vječni Bog
  • Jehovini svjedoci kažu da je Isus spasitelj, ali ne i vječni Bog
  • Neki “kršćani” prihvaćaju da je Isus Spasitelj, ali ne i Gospodar
  • Muslimani kažu da je Isus prorok, ali ne Bog
  • Katolici i pravoslavci opovrgavaju da je Isus svedostatan Spasitelj koji je završio djelo otkupljenja
  • Sve navedene religije i kultovi odbijaju Isusa kao jedinog zagovornika između Boga i ljudi
Picture
Oni koji ljube falsificiranog Isusa (poput rimokatoličke euharistije) čine isti grijeh poput Izraelaca koji su štovali Boga u obliku zlatnog teleta. Bog je iskazao svoj pravedan gnjev pogubeći 3.000 ljudi zbog kobnog grijeha idolopoklonstva (Izl 32,28-35). Moramo ljubiti Boga prema Njegovim zapovijedima (2. Iv 1,6). Pravi štovatelji će štovati Boga u istini (Iv 4,23). Naša ljubav o Bogu nikad ne smije ugrožavati Riječ Božju, koja je zauvijek postavljena u nebu.
Picture
​Naša ljubav prema Gospodinu Isusu će nas motivirati da budemo vjerni Njegovom velikom poslanju. Moramo se s ljubavlju suočiti s onima koji prihvaćaju drugog Isusa. Kad iskreno ljubimo ljude, činit ćemo što je najbolje za njih u svijetlu vječnosti. To počinje govorom istine u ljubavi (Ef 4,15). Ljubiti nekoga u svijetlu vječnosti jest širenje istine Božje Riječi, koja će ih osloboditi od ropstva zablude (Iv 8,31-32). Neka nas naša trajna ljubav prema Spasitelju tjera da budemo službenici pomirenja dijeleći slavnu istinu Njegovog Evanđelja (2. Kor 5,14-21).

- M. Gendron 
0 Comments

Najstrašnije riječi koje bi kkad mogao čuti

7/8/2018

0 Comments

 
Picture
​Najstrašnije riječi koje bi ispovjedajući kršćanin ikad mogao čuti su Isusove riječi, "Nikad vas nisam poznavao. Odlazite od mene, zlotvori!" (Mt 7,21-23). Gospodin Isus će izjaviti ove užasavajuće riječi mnogima, a ne nekolicini, koji će se ponositi mnogim djelima koje su činili u Njegovo Ime. Nazivali su ga Gospodinom ali nisu bili poslušni Njegovoj prvoj zapovijedi, "Obratite se i vjerujte u Radosnu vijest!" (Mk 1,15).
 
Tko su "mnogi" koji će biti odbijeni na Sudnji Dan? To su oni koji su mislili da mogu zaslužiti vječni život djelima koja su činili umjesto pouzdavanja u djelo koje je Krist učinio. Oni se također nikad nisu odvratili od svojeg grijeha da bi slijedili Isusa Krista u vjeri. Budući da nikad nisu bili poslušni Kristovom Evanđelju, kazna će im biti vječno propast, udaljeni od Gospodinove prisutnosti (2 Sol 1,9). Tragično, kad im Isus izjavi, "Odlazite od mene", neće postojati druga prilika, niti isprika, niti okrivljavanje lažnih učitelja koji su ih zavodili.

Gospodin Isus je također mislio na "mnoge" kad je govorio o dva puta koji vode u vječnost. Mnogi će hodati širokim putem prema uništenju umjesto uskim putem prema vječnom životu (Mt 7,13-14). Umjesto da se trude ući na uska vrata iskušavajući nauk svakog čovjeka, oni budalasto slijede lažne učitelje, koji su vukovi u ovčjem runu (Lk 13,24; Mt 7,15).
Picture
Otriježnjujuća misao je kad shvatimo da većina Hrvata ispovijeda vjeru u Krista, ali samo nekolicina pokazuje dokaze novog rođenja kao novih stvorenja u Kristu. Prema istraživanju, mnogi od njih ne mogu čak niti prenijeti Evanđelje koje ima moć da spasi duše. Dio krivnje se nalazi u čovjeko-centričnim metodama evangelizacije poput donošenja odluke o "prihvaćanju" Krista, ili ponavljanju molitve griješnika, ili prizivanju Isusa u svoje srce, ili pristupanja spasenju. Niti jedna od tih metoda ne nalazi korijen u Bibliji. Jedini spasonosni odgovor na Evanđelje Milosti je obraćenje i vjera u Gospodina Isusa Krista (Mk 1,15; Dj 16,31). Također dio krivnje se nalazi u onima koji izvrću Evanđelje kako bi ga učinili prihvatljivijim i manje uvredljivim (Gal 1,6-10).
​
S toliko mnogo lažnih obraćenika, crkva je postala misijsko polje. Mnogi priznavatelji Krista zapravo nisu posjedovatelji Krista! Oni su stranci novom rođenju. Nikad nisu prešli iz smrti u život. Oni ostaju osuđeni jer nisu bili opravdani. Oni ostaju neprijatelji Božji iako se predstavljaju kao Njegovi prijatelji! Oni ostaju zarobljeni u grijehu jer nikad nisu bili oslobođeni. Oni ispovijedaju Spasitelja svojim usnama, ali srcem su daleko od Njega. Zavaravaju druge ljude sa svojom izvanjskom pravednošću, ali ne mogu zavarati Boga! Nisu svjesni svoje nadolazeće propasti, jer se nikad nisu propitali kako bi vidjeli da li je njihova vjera prava (2 Kor 13,5).


Picture
​Najbolji način kojim možemo dokazati da je naša vjera prava je gledajući na nju kroz leće Svetog Pisma. Apostol Ivan je napisao svoju prvu poslanicu kako bi oni koji vjeruju u Gospodina Isusa mogli znati da imaju život vječni (1 Iv 5,13). Također vidimo mnoge karakteristike lažnih obraćenika u Božjoj Riječi. Neke od njih su;

·   Ti misliš da si dobra osoba (Rim 3,12). 
·   Ti imaš revnost za Boga bez znanja (Rim 10,14). 
·   Ti imaš znanje o Bogu bez poslušnosti (Tit 1,16). 
·   Ti ne težiš za posvećenjem (1 Sol 4,3). 
·   Ti si samopravedan bez obraćenja (Lk 18,9-14) 
·   Ti nastojiš ustanoviti svoje osobnu pravednost (Rim 10,3) 
·   Ti misliš da možeš zaslužiti vječni život (Tit 3,5) 
·   Ti nemaš volju oprostiti drugima (Mt 6,15). 
·   Ti nemaš volju slijediti Isusa (Lk 9,23). 
·   Ti zoveš Isusa 'Gospodinom' ali ne činiš ono što on kaže (Lk 6,46). 
·   Ti ne voliš druge kršćane (1 Iv 4,20-21). 
·   Ti voliš svoj grijeh. (Iv 3,19). 
·   Ti se nisi odmaknuo odijelio od zloće (2 Tim 2,19). 
·   Ti odobravaš i promoviraš ono što Bog mrzi (Izr 6,16-19). 
·   Ti si samo slušatelj Božje Riječi, ali ne i vršitelj (Jk 1,22). 
·   Ti si pun ponosa bez poniznosti (Jk 4,6). 
·   Ti hodaš u tami. (1 Iv 1,6). 
·   Ti živiš prema svojoj grešnoj naravi (Rim 8,5). 
·   Ti ne voliš istinu (2 Sol 2,10-12). 
·   Ti priznaješ Isusa Spasiteljem, ali ne i Gospodinom (Rim 10,9). 
·   Ti želiš Isusa kao svećenika koji oprašta grijehe, ali ne i kao proroka koji te upućuje niti kralja koji vlada nad tobom.
 
Picture
Znaj da sigurnost našeg spasenja nije utemeljena na prošloj odluci već na sadašnjoj stvarnosti. Što dakle ako smo nesigurni o našoj vjeri i o našem spasenju? Odgovor se nalazi u Božjoj Riječi: 

·   Prebivaj u Božjoj Riječi - tad ćeš znati isitnu koja će te osloboditi od religijskih zabluda (Iv 8,31-32). 
·   Obrati se - sa pobožnim žaljenjem za svoje grijehe i zavapi Bogu za milosrđe (Lk 18,13; 2 Kor 7,10). 
·   Vjeruj u Radosnu vijest - slijedi Gospodina Isusa Krista u vjeri (Rim 10,9-10). 
·   Ljubi Boga - sa svim svojim srcem, dušom i umom (Mt 22,37; 1 Kor 16,22).

Što da učinimo ako poznajemo nekog tko bi mogao biti lažni obraćenik? Pitaj ih da podijele s tobom okolnosti njihovog obraćenja. Ako njihovo svjedočanstvo o obraćenju nije sukladno s Pismom, postavi im više pitanja. Govori istinu u ljubavi... Daj im do znanja da vječnost traje zauvijek! Možemo pogriješiti u mnogo stvari u ovom životu i opet preživjeti, ali ako pogriješimo u pogledu naše vjere, plaćat ćemo za tu pogrešku uvijek i zauvijek. 

- M. Gendron
0 Comments

SAMO DVIJE VRSTE LJUDI

4/9/2017

0 Comments

 
Picture
Jeste li razmišljali o tome da su na ovom svijetu samo dvije vrste ljudi? Postoje oni koji su opravdani vjerom u Gospodina Isusa Krista i postoje oni koji ostaju osuđeni u njihovoj nevjeri. Božja Riječ to jasno obznanjuje! “Tko vjeruje u njega, tomu se ne sudi; a tko ne vjeruje, već je osuđen, jer nije vjerovao u jedinorođenoga Sina Božjega.” (Evanđelje po Ivanu 3,18 KS). Svatko tko je ikada živio pripada jednoj od ovih dviju različitih skupina i provest će vječnost u jednom od dvaju mjesta. Iz ljudskog gledišta, teško je razumjeti zašto nevjernik odbija vjerovati u najbolju vijest koju će ikada čuti o najboljem daru kojeg bi ikada mogao dobiti. Još je teže shvatiti zašto bi itko ostao nevjernik nakon suočavanja s činjenicom da će oni čitavu vječnost provoditi kažnjavani u ognjenom jezeru pakla.
Picture
Evanđelje je zaista najbolja vijest za osvjedočenog i osuđenog grješnika koju bi on ikada mogao čuti! Razlog tome je što Bog nudi potpuno pomilovanje za grijeh onima koji očekuju osudu pred smaknućem. Budući da naš Svet i Pravedan Bog ne može dopustiti da grijeh ostane nekažnjen, bezgriješna zamjena mora preuzeti njihove grijehe i ispaštati kaznu (Izlaska 34,7). Pomilovanje je milosrdno ponuđeno kao dar Božje milosti raskajanim grješnicima zbog ljubavne priče ispisane krvlju na drvenom križu, prije 2000 godina. Isus Krist je zadovoljio božansku pravdu plativši za dug kojeg nije imao jer smo mi imali dug kojeg nismo mogli platiti. 
Picture
​Svaki grijeh koji je ikad bio počinjen u prošlosti čovječanstva bit će kažnjen od strane našega Svetog i Pravednog Boga. On kažnjava vječni dug grijeha na jednom od dvaju mjesta. Grješnici ili mogu uzvjerovati u Gospodina Isusa kao svoju zamjenu na križu Golgote, ili Ga mogu odbaciti i plaćati vječnu kaznu za svoj grijeh sami. Ako uzvjeruju u Isusa kao svojeg Spasitelja, vječni dug za njihove grijehe će biti poništen (Kološanima 2,13-14). Ako odbace Isusa sastat će se s njim na Sudu Velikog Bijelog Prijestolja i bit će kažnjeni u vječnom ognjenom jezeru (Otkrivenja 20,14).
Picture
Slijedi 10 jasnih suprotnosti koje opisuju vjernike i nevjernike. Neka svi rastemo u samilosti prema onima koji odlučuju ostati u nevjeri i odvojeni od Boga.
 
1.  VJERNICI su živi u Kristu (Poslanica Efežanima 2,5, 1. Korinćanima 15,22, Kološanima 2,13); nevjernici su duhovno mrtvi (Efežanima 2,1).

2.  VJERNICI hodaju u svjetlosti (Ivan 8,12, 1. Ivanova 1,7, Efežanima 5,8), nevjernici vole tamu jer su njihova  djela zla (Ivan 3,19-20).   
      
3.  VJERNICI traže utočište u Bogu (Psalam 141,8); nevjernici ne traže Boga (Rimljanima 3,11).

4.  VJERNICI su primili oprost i opravdanje (Efežanima 4,32; Rimljanima 3,28, Rimljanima 5,1; Galaćanima 2,16); nevjernici su krivi i osuđeni  (Matej 5,22; Jakovljeva 2,10; Marka 16,16).

5.  VJERNICI su pod Božjom milosti (Rimljanima 6,14); Nevjernici su pod Božjim gnjevom  (Ivan 3,36; Rimljanima 2,5).

6.  VJERNICI su posvojena djeca Božja (1. Ivanova 3,1; Rimljanima 8,5); nevjernici su žestoki neprijatelji protiv  Boga (Jakovljeva 4,4; Rimljanima 5,10).

7.  VJERNICI imaju sigurnu nadu (Hebrejima 11,1; 1. Petrova 1,21); nevjernici su beznadni i bespomoćni (Efežanima 2,12; Rimljanima 5,6).

8.  VJERNICI žive po Duhu te su oslobođeni Kristom i Njegovom Riječi (Ivan 8,31-36; Rimljanima 8,13); nevjernici su pod kontrolom tijela i u ropstvu grijeha (Rimljanima 8,6. 21).

9.  VJERNICI su izmireni s Bogom posredništvom Isusa Krista (Rimljanima 5,10; 2. Korinćanima 5,18-19, Efežanima 2,13); nevjernici su odvojeni od Boga zbog grijeha (Izaija 59,2).
​
10. VJERNICI su oni kojih je malo na uskom putu prema životu te su određeni za vječnu radost u nebu (Marka 7,14; 1. Petrova 1,4); nevjernici su mnogi koji su na prostranom putu prema uništenju i određeni  za vječnu patnju u paklu (Matej 7,13; Luka 12,5).
Picture
- M. Gendron
0 Comments

Dobar razlog za izbjegavanje proučavanja Starog zavjeta (i Novoga)!

16/6/2017

0 Comments

 
Picture
Pročitao sam nešto danas vezano za “Proročku uporabu Starog Zavjeta u Novom”. Članak se posebno posvetio pitanju da li je Stari Zavjet trebao nositi “Dvostruko Značenje” (sensus plenior) za koje je jedino Duh Sveti znao, te o kojem je ljudski autor bio velikim dijelom (ako ne i potpuno) neupućen. Te da li postoji samo “Jedno Značenje” Starog Zavjeta, značenje koje je preneseno prorokovim samim riječima te shvaćeno primjenom obične, doslovne gramatičko-povijesne hermeneutike?" Da li bi značenje trebalo biti "ograničeno" značenju shvaćanja riječi ljudskog autora, pošto je ovo značenje također - posredstvom božanskog nadahnuća - značenje Duha Svetoga?
​
Oni koji se bore za sensus plenior hermeneutiku Starog Zavjeta često to čine na ovakav način: 
Picture
“Budući da je Bog krajnji autor Svetog Pisma, te je ljudski autor samo sredstvo kojim su Njegove riječi otkrivene čovječanstvu (što, usput rečeno, također prikazuje krivo gledište biblijskog nadahnuća - suštinski identično islamskom gledištu nadahnuća … ali to je druga tema, ako ne jako bliska ovoj), 
Picture
Božje namjere su jedini ispravan kriterij kojim se značenja starozavjetnih tekstova mora razumjeti. A božanske namjere određenih starozavjetnih odlomaka su nam jasno jedino otkrivene u Novom Zavjetu. Moramo jednostavno dozvoliti jasnoj nauci Novog Zavjeta da tumači što je inače de facto skriveno u našem Starom Zavjetu.” Ovo potpunije značenje (odnosno, sensus plenior) se nalazi jednostavno izvan ljudske sposobnosti da ga shvati. Očito je da su čak i starozavjetni proroci živjeli i služili u potpunom neznanju Božjeg namijenjenog značenja za riječi koje su napisali. Jadni proroci!”

Da budemo što jasnije: ovaj položaj zagovara da proroci nisu u potpunosti znali niti razumjeli (štoviše nisu ni mogli znati niti razumijeti) 
što su pisali. Prošla bi doslovno stoljeća prije nego što bi Isus i apostoli došli na povijesnom scenu i pružili ispravno tumačenje riječi starozavjetnih proroka ... Izraelu.

Ako se ne možemo obratiti ljudskom tekstu starozavjetnih odlomaka i raspoznati božansku namjeru neovisno o Novom Zavjetu, kako onda da izbjegnemo zaključak da je raspoznavanje božanski namijenjenog značenja starozavjetnih tekstova de facto nemoguće, te da je Bog zapravo i namijenio takvu skrivenost kao dio same naravi božanskog “otkrivenja” (štogod bi ova riječ “otkrivenje” zapravo značila u tom slučaju).
Picture
Kako bismo se mi smrtnici ikada mogli nadati otkrivanju značenja ikojeg starozavjetnog zapisa kad je sama narav tog teksta – takozvanog “otkrivenja” - skrivena do takvog vremena kad bi nam je Isus i apostoli mogli protumačiti? Tko je upoznao um Gospodnji? Kome je ikako moguće da raspozna skrivena značenja starozavjetnog zapisa, osim samom Bogu?

​Teško je vidjeti kako takav hermeneutički pristup ne bi potkopao ikakve pokušaje otkrivanja bilo kroz biblijsko proučavanje ili egzegezu ikojeg dijela ogromne većine starozavjetnih spisaka (zasigurno sve dijelove koji nisu izravno citirani ili aludirani u Novom Zavjetu). Želim reći, koja bi bila svrha kad bi pravo značenje bilo božanskom namjerom skriveno čak i od samih proroka?

Ako, kao što mnogi tvrde, “Novi Zavjet mora tumači Stari”, tad je teško razumijeti kako bismo mogli očekivati da ćemo doći do pravog tumačenja i Novog Zavjeta! Kako bismo se uopće osudili pokušati? Kojim nečelom se možemo pouzdati da Božja najnovija objava isto ne sadrži sensus plenior (tj. potpunija ako ne i skrivena značenja)? Nama se čine da što uspješniji je ovaj pristup proučavanja Starog Zavjeta, zapravo sve više potkopava samu mogućnost i razlog egzegetskog procedura kao načina otkrivanja značenja ikojeg teksta, te de facto čini proizvoljnom doslovnu, gramatičko-povijesnu hermeneutiku ... osim (naravno) ako nam značenje Novog Zavjeta (možda islamski Injeel?) nije posebno otkriveno, recimo po anđelu Gabrijelu, nekom seljaku. Al’ u tomu je slučaju značenje teksta samo proizvod jednog drugog posebnog otkrivenja, a ne proizvod egzegeze ili proučavanja.


Picture
Ako je najvažniji hermeneutički princip kojeg primjenjuješ svojem proučavanju Starog Zavjeta u suštini ovakav: “Neka Novi Zavjet tumači Stari Zavjet”, onda se nama čini kako ti imaš jako dobar razlog da zanemariš dvije trećine svoje Biblije! Zapravo, po istom nečelom, možeš sasvim preskočiti bilokoje bibljisko proučavanje i molit se s isčekivanjem za neku novu objavu (neki takozvnani tihi glas Duha ili anđela). Ne treba se proučavati Stari Zavjet. Ma, čak ni Novi zavjet!
 
Ali, ako misliš da se doslovno značenje teksta (Starog i Novog zavjeta) može se zapravo doznati primjenivanjem pravog pravila tumačenja teksta – tj. obične, doslovne gramatičko-povijesne hermeneutike
– onda je vrijedno baviti se s proučavanjem Svetoga Pisma.

Mi vjerujemo i poučavamo kako nam ne treba novu objava, neka takozvanu riječ mudrosti, neki dar proricanja, a ne trebamo čak Novi zavjet kako bismo došli do pravog tumačenja i razumijevanja Starog zavjeta.

Bog se jasno objavio svoj um kroz tekstova Starog zavjeta, iako On možda nije objavio sve što je namjeravao objaviti jednog dana. Svejedno, ni tada ni sada ljudi nisu u potrebi za čekanjem da ispavno razumiju i poslušaju ono što im je Bog već objavio. Da budemo još konkretnije ...

Izaija, naprimjer, je potpuno razumijo ono što je napisao nadahnućem Svetoga Duha. Drugim riječima, njemu je Božja obvjava bila jasna i shvatljiva. Znamo iz samog njegovg teksta (Iz 6,11) da je imao par pitanje u vezi onog što mu je bilo objavljeno (usp. I. Petrova 1,10), ali objava je sama bila sasvim jasna (vid. Ponovljeni zakon 29,29). Istina je da svom narodu Bog nije sve objavio u jednom te istom času, nego se objavljivao nama kroz mnoge godine. I sa svakom naduhnutom objavom njegov narod razumije sve više o prijašnjom objavom. Nova nije opovrgavala staru, već ju nadopunjavala; tj. pojasnala je staru, nije obezvrijedila.
 
Dakle, ne proučavamo Novi Zavjet kako bismo mogli pravilno razumijeti Stari Zavjet, već obrnuto. Pravo razumijevanje ili tumačenje Staroga Zavjeta obavezno je za pravo razumijevanje ili tumačenje Novoga.
 
Stariji, dakle, treba podučavati mlađe.
Picture
- od pastora
0 Comments
<<Previous
Powered by Create your own unique website with customizable templates.