"Bila su to najbolja vremena, bila su to najgora vremena..." - Charles Dickens. "Zovite me Ishmael." - Herman Melville. "Ja sam ptica crna, a žut mi je nos..." - Zlatko Špoljar.
Pisci razumiju da jednom kad je sastavljena prva rečenica, ostatak djela jednostavno slijedi. Kvaka je, međutim, pogoditi tu prvu rečenicu, napisati je kako valja!
1987. glumac Billy Crystal glumio je uz redatelja Dannyja DeVita i Annu Ramsey u crnoj komediji Baciti mamu iz vlaka. Crystal glumi Larryja Donnera, napola uspješnog pisca i profesora kreativnog pisanja na mjesnom koledžu. No, komična ironija je da profesor pati od ozbiljnog slučaja spisateljske blokade. Film počinje urnebesno mučnom scenom u kojoj se Donner, sjedeći za pisaćom mašinom, satima bori ne bi li osmislio uvodnu rečenicu, samo jednu jedincatu rečenicu, prvu rečenicu onoga za što se nada da će postati književno remek-djelo koje će zasjeniti njegov posljednji roman. Kamera prikazuje stalno rastući broj loptica od zgužvanog papira koje se gomilaju oko njegova koša za smeće; dokaz njegovih mnogih propalih pokušaja. Frustriran i iscrpljen, profesor se najzad odluči za: "Noć je bila sparna.". Nije baš Dickens, no ne možete ne suosjećati s njegovim osjećajem olakšanja (ako ne i sa zajedljivim nezadovoljstvom). Međutim, sad je svršeno. Prva rečenica je gotova. Konačno može krenuti dalje! Ostatak će jednostavno pasti s neba na svoje mjesto! Barem tako mislimo.
Owen Lift (DeVito) glumi patetičnoga srednjovječnog neženju koji još uvijek živi sa svojom majkom. Gđa Lift (Ramsey) u odmaklim je godinama, boležljiva, skoro pa senilna te jednako užasno zlobna koliko i neugledna. Nesretni Owen ima jedan izlaz za bijeg od svoje drske majke. Piše... loše. Zato se, kako bi ostvario svoje snove da napokon napiše uspješnicu koja će mu donijeti dovoljno novca za izlaz iz njegovih očajnih okolnosti, upisuje na Donnerov tečaj.
U sljedećem filmskom prizoru vidimo Donnera kako čita naglas rad jednoga svog studenta; svi ostali slabašni pokušaji ka ostvarenju književnog genija naslagani su pred njim kao kaleidoskop običnih bilježnica. Daje nekoliko ponižavajućih opaski o navodnom remek-djelu, stavlja ga na stranu te nastavlja dalje uzimajući sljedeći bezlični uradak s hrpe. Riječ je o Owenovu radu te se Owenu skoro zavrtjelo od uzbuđenja što će njegov profesor reći. Priznati pisac i iznimno cijenjeni profesor otvara prvu stranicu i čita naglas: "Prvo poglavlje. Noć je bila sparna.".
Kamera zumira profesorov zapanjeni izraz, a on bezizražajno kaže: "Sat je gotov. Imam užasne bolove u oku.".
Ovo je jedan od smješnijih trenutaka u filmu. (Owen, potpuno nesvjestan vlastite neumjesnosti, kasnije pogoršava sve nudeći svom profesoru konstruktivnu kritiku. Predlaže da bi Donner trebao promijeniti prvu rečenicu u: "Noć je bila vlažna.")
Evanđelje po Marku književno je remek-djelo. Točnije, ono je mali dio većega književnog remek-djela, Biblije. Moglo bi se tvrditi da nijedna knjiga u svjetskoj povijesti nije imala veći, dalekosežniji i dublji utjecaj na ljudsku povijest od Biblije. Njezin sadržaj i književni žanrovi u središtu su stalne akademske, apologetske i pastoralne pažnje. Njezini moralni propisi utječu na cijele kulture. Njezine su logički izražene istine vječne. Markovo evanđelje značajan je dio toga većeg remek-djela. Doista, ono je samo po sebi remek-djelo. A njegova je uvodna rečenica jednako značajna kao: "U početku stvori Bog nebo i zemlju.". Marko piše: Početak Radosne vijesti o Isusu Kristu, Sinu Božjemu.
U ovom retku Pisma ima više teologije nego što biste mogli pomisliti. Rekao bih da se cijela Biblija teologije skriva iza riječi ovog stiha; ogromna i naizgled beskrajna literatura o povijesnoj i književnoj pozadini, a da ne spominjemo filozofske i teološke pretpostavke, sve spremno s izuzetno osjetljivim okidačem da se naprasno razotkrije marljivu učeniku kada bi samo zastao da istraži radije nego da ga brzo preskoči ne bi li došao do "onog dobroga" u ostatku poglavlja.
Međutim, malo je onih koji čitaju Bibliju tako marljivo. Još je manje onih koji i dalje vjeruju da imaju vremena za takvu istragu. Mnogi kršćani jednostavno su zadovoljni letimičnim čitanjem Biblije. Da me ne biste krivo shvatili, ne kažem da je to u potpunosti loše. Zapravo, mislim da postoje dobri razlozi za redovito letimično čitanje biblijskog sadržaja, tj. za prilaženje Bibliji kao što bi netko prilazio bilo kojem drugom književnom remek-djelu; za čitanje Biblije radi pukog zadovoljstva čitanja Biblije. Naravno, podrobno istraživanje teksta je bitno, no ipak, u jako finoj kavi treba uživati dok je vruća. Provodite li vrijeme samo pomno razmatrajući zašto je ova kava bolja od one koju ste popili za doručak, na kraju ćete samo izliti ono što držite u rukama. (Malo ih uživa piti hladnu kavu.) Isto tako, više ćete cijeniti proučavanje književnih detalja nakon što ste zatvorili knjigu, spustili je u krilo, naslonili se u svojoj stolici, popili gutljaj onoga što već pijete pa onda sa zadovoljnim osmijehom počnete razmišljati o onome što ste upravo okusili - pročitavši knjigu od korice do korice (ili od uvodnog stiha do završnog). Nitko ne traži recept prije negoli proba kolač.
Ako ste povremen čitatelj, propustit ćete mnogo toga! No, ako ste strastven čitatelj, primijetit ćete neko remek-djelo iznova i iznova... i iznova. I svaki put kad to učinite, steći ćete nove uvide o priči, njezinim likovima, te, dakako, i o samom umu pisca. Vaša naklonost prema toj knjizi raste sa svakim čitanjem. I uvijek se iznova kad otvorite prvu stranicu prvog poglavlja pa pročitate taj uvodni redak, možda i po stoti put, osmjehnete. Znate ono što osoba koja prvi put čita ne zna. Znate kako će ta priča završiti. Uistinu, s uvidom koji ste stekli tijekom višestrukog čitanja, znate da upravo taj prvi stih zbilja odaje sve. I tako pročitate taj prvi redak, nasmiješite se i tada šapnete sebi: "Koja izvrsna knjiga! Volim ovog Pisca!".
pastor
Pisci razumiju da jednom kad je sastavljena prva rečenica, ostatak djela jednostavno slijedi. Kvaka je, međutim, pogoditi tu prvu rečenicu, napisati je kako valja!
1987. glumac Billy Crystal glumio je uz redatelja Dannyja DeVita i Annu Ramsey u crnoj komediji Baciti mamu iz vlaka. Crystal glumi Larryja Donnera, napola uspješnog pisca i profesora kreativnog pisanja na mjesnom koledžu. No, komična ironija je da profesor pati od ozbiljnog slučaja spisateljske blokade. Film počinje urnebesno mučnom scenom u kojoj se Donner, sjedeći za pisaćom mašinom, satima bori ne bi li osmislio uvodnu rečenicu, samo jednu jedincatu rečenicu, prvu rečenicu onoga za što se nada da će postati književno remek-djelo koje će zasjeniti njegov posljednji roman. Kamera prikazuje stalno rastući broj loptica od zgužvanog papira koje se gomilaju oko njegova koša za smeće; dokaz njegovih mnogih propalih pokušaja. Frustriran i iscrpljen, profesor se najzad odluči za: "Noć je bila sparna.". Nije baš Dickens, no ne možete ne suosjećati s njegovim osjećajem olakšanja (ako ne i sa zajedljivim nezadovoljstvom). Međutim, sad je svršeno. Prva rečenica je gotova. Konačno može krenuti dalje! Ostatak će jednostavno pasti s neba na svoje mjesto! Barem tako mislimo.
Owen Lift (DeVito) glumi patetičnoga srednjovječnog neženju koji još uvijek živi sa svojom majkom. Gđa Lift (Ramsey) u odmaklim je godinama, boležljiva, skoro pa senilna te jednako užasno zlobna koliko i neugledna. Nesretni Owen ima jedan izlaz za bijeg od svoje drske majke. Piše... loše. Zato se, kako bi ostvario svoje snove da napokon napiše uspješnicu koja će mu donijeti dovoljno novca za izlaz iz njegovih očajnih okolnosti, upisuje na Donnerov tečaj.
U sljedećem filmskom prizoru vidimo Donnera kako čita naglas rad jednoga svog studenta; svi ostali slabašni pokušaji ka ostvarenju književnog genija naslagani su pred njim kao kaleidoskop običnih bilježnica. Daje nekoliko ponižavajućih opaski o navodnom remek-djelu, stavlja ga na stranu te nastavlja dalje uzimajući sljedeći bezlični uradak s hrpe. Riječ je o Owenovu radu te se Owenu skoro zavrtjelo od uzbuđenja što će njegov profesor reći. Priznati pisac i iznimno cijenjeni profesor otvara prvu stranicu i čita naglas: "Prvo poglavlje. Noć je bila sparna.".
Kamera zumira profesorov zapanjeni izraz, a on bezizražajno kaže: "Sat je gotov. Imam užasne bolove u oku.".
Ovo je jedan od smješnijih trenutaka u filmu. (Owen, potpuno nesvjestan vlastite neumjesnosti, kasnije pogoršava sve nudeći svom profesoru konstruktivnu kritiku. Predlaže da bi Donner trebao promijeniti prvu rečenicu u: "Noć je bila vlažna.")
Evanđelje po Marku književno je remek-djelo. Točnije, ono je mali dio većega književnog remek-djela, Biblije. Moglo bi se tvrditi da nijedna knjiga u svjetskoj povijesti nije imala veći, dalekosežniji i dublji utjecaj na ljudsku povijest od Biblije. Njezin sadržaj i književni žanrovi u središtu su stalne akademske, apologetske i pastoralne pažnje. Njezini moralni propisi utječu na cijele kulture. Njezine su logički izražene istine vječne. Markovo evanđelje značajan je dio toga većeg remek-djela. Doista, ono je samo po sebi remek-djelo. A njegova je uvodna rečenica jednako značajna kao: "U početku stvori Bog nebo i zemlju.". Marko piše: Početak Radosne vijesti o Isusu Kristu, Sinu Božjemu.
U ovom retku Pisma ima više teologije nego što biste mogli pomisliti. Rekao bih da se cijela Biblija teologije skriva iza riječi ovog stiha; ogromna i naizgled beskrajna literatura o povijesnoj i književnoj pozadini, a da ne spominjemo filozofske i teološke pretpostavke, sve spremno s izuzetno osjetljivim okidačem da se naprasno razotkrije marljivu učeniku kada bi samo zastao da istraži radije nego da ga brzo preskoči ne bi li došao do "onog dobroga" u ostatku poglavlja.
Međutim, malo je onih koji čitaju Bibliju tako marljivo. Još je manje onih koji i dalje vjeruju da imaju vremena za takvu istragu. Mnogi kršćani jednostavno su zadovoljni letimičnim čitanjem Biblije. Da me ne biste krivo shvatili, ne kažem da je to u potpunosti loše. Zapravo, mislim da postoje dobri razlozi za redovito letimično čitanje biblijskog sadržaja, tj. za prilaženje Bibliji kao što bi netko prilazio bilo kojem drugom književnom remek-djelu; za čitanje Biblije radi pukog zadovoljstva čitanja Biblije. Naravno, podrobno istraživanje teksta je bitno, no ipak, u jako finoj kavi treba uživati dok je vruća. Provodite li vrijeme samo pomno razmatrajući zašto je ova kava bolja od one koju ste popili za doručak, na kraju ćete samo izliti ono što držite u rukama. (Malo ih uživa piti hladnu kavu.) Isto tako, više ćete cijeniti proučavanje književnih detalja nakon što ste zatvorili knjigu, spustili je u krilo, naslonili se u svojoj stolici, popili gutljaj onoga što već pijete pa onda sa zadovoljnim osmijehom počnete razmišljati o onome što ste upravo okusili - pročitavši knjigu od korice do korice (ili od uvodnog stiha do završnog). Nitko ne traži recept prije negoli proba kolač.
Ako ste povremen čitatelj, propustit ćete mnogo toga! No, ako ste strastven čitatelj, primijetit ćete neko remek-djelo iznova i iznova... i iznova. I svaki put kad to učinite, steći ćete nove uvide o priči, njezinim likovima, te, dakako, i o samom umu pisca. Vaša naklonost prema toj knjizi raste sa svakim čitanjem. I uvijek se iznova kad otvorite prvu stranicu prvog poglavlja pa pročitate taj uvodni redak, možda i po stoti put, osmjehnete. Znate ono što osoba koja prvi put čita ne zna. Znate kako će ta priča završiti. Uistinu, s uvidom koji ste stekli tijekom višestrukog čitanja, znate da upravo taj prvi stih zbilja odaje sve. I tako pročitate taj prvi redak, nasmiješite se i tada šapnete sebi: "Koja izvrsna knjiga! Volim ovog Pisca!".
pastor