Revnost apostola Pavla u držanju predaja svoje religije navela ga je da neumoljivo progoni crkvu Isusa Krista. Iako su mu kao Židovu povjerena Božja proročanstva, bio je toliko indoktriniran vjerskim predajama da je pokušao uništiti Kristovu crkvu. Napisao je: „...proganjao [sam] Crkvu Božju...u prevelikoj privrženosti svojim očinskim predajama.“ (Gal 1,13-14). Neobraćeni Pavao pokazao je da revnuje za Boga, ali ne u skladu sa spoznajom (Rim 10,2). Izvrsno je poznavao svoju religiju, no nije imao duhovnu spoznaju o Bogu koju Bog daje samo onima koji zamijene svoju religiju za odnos s Kristom (1 Kor 2,14). Njegov religiozni ponos i oholost učinili su ga slijepim za divno svjetlo evanđelja (Fil 3,5-6; 2 Kor 4,4). Kada mu je Bog dao duhovne oči da uvidi istinitost njegove riječi, čudesno se promijenio (Dj 9,8-22). Više nije bio nemilosrdni progonitelj crkve, postao je strastan evangelizator za crkvu.
Tragično, mnogi su poput neobraćenog Pavla. Revnuju za Boga, ali ne u skladu sa spoznajom. Mnogi su zadovoljni poznavanjem svojih vjerskih predaja te tvrdoglavi u njima, no ne poznaju sve-dostatnog Spasitelja kakav je slavno objavljen u šezdeset i šest knjiga kršćanske Biblije. Nastoje postići pravednost pred Bogom jer ne znaju da Božja pravednost zahtijeva savršenu pravednost; pravednost koju oni ne mogu postići nikad. Poput Židova, „ne poznajući Božje pravednosti i nastojeći ustanoviti svoju vlastitu, nisu se podvrgli Božjoj pravednosti.“ (Rim 10,3). Budući da ne poznaju Božju pravednost, neki vjeruju da se pravednost s vremenom ulijeva sudjelovanjem u nekim obredima i sakramentima. U neznanju su glede činjenice da Bog trenutačno uračunava svoju pravednost grešnicima koji vape Isusu s vjerom (Rim 4,5). Kao pali ljudi čine što god mogu da pokriju svoju krivnju sudjelovanjem u ritualima svoje religije kako bi postigli ispravan položaj pred Bogom odnosno odnos s Bogom.
Takvi sustavi zavode naivne ljude da vjeruju kako uistinu mogu postići Božje mjerilo pravednosti djelima pravednosti obilježenim vlastitim grijehom. Zapravo, neke su njihovi vjerski učitelji poučili da nikada neće biti trajno opravdani pred Bogom dok sami ne postanu pravedni vlastitim trudom. Neke religije uče da se opravdanje nekako postiže sakramentom krštenja, da se gubi zbog onoga što nazivaju „smrtnim grijehom“ te da se ponovno zadobiva sakramentom/obredom pokore. Takvi ljudi vjeruju da mogu uistinu postati pravedniji sudjelovanjem u onome što nazivaju „žrtvom mise“ te, također, vršenjem dobrih djela, koje - u njihovom misaonom sustavu - zavrjeđuje vječni život (Tridentski sabor, šesto zasjedanje, Kanon 24). Budući da oni koji slijede takve sustave nemaju biblijsko razumijevanje Boga i njegove svetosti, oni vjeruju da takav sustav spušta Boga na njihovu razinu, a čovjeka podiže na Božju. To je razlog zašto neki od njih oslovljavaju svoje duhovne vođe sa „Sveti Oče“. No Bog ima neke zabrinjavajuće riječi za takve religiozne ljude: „Zar misliš da sam ja tebi sličan? Ukorit ću te i stavit ću ti sve to pred oči.“ (Ps 50,21).
Jedina je čovjekova nada da stekne isto razumijevanje opravdanja kao što ga je objavio apostol Pavao tj. da smatra sva naša vjerska djela smećem kako bismo zadobili Krista i našli se u njemu, ne pravednošću koja bi bila naša, koja dolazi od zakona, već onom koja dolazi vjerom u Krista, pravednošću koja dolazi od Boga (Fil 3,8-9). Besplatan dar Božje savršene pravednosti jedina je putovnica za nebo (Rim 5,17). Dan je onima koji se pokaju zbog vlastitih okaljanih haljina samopravednosti te se za spasenje pouzdaju samo u Kristovu pravednost (Iz 64,6).
Mike
Tragično, mnogi su poput neobraćenog Pavla. Revnuju za Boga, ali ne u skladu sa spoznajom. Mnogi su zadovoljni poznavanjem svojih vjerskih predaja te tvrdoglavi u njima, no ne poznaju sve-dostatnog Spasitelja kakav je slavno objavljen u šezdeset i šest knjiga kršćanske Biblije. Nastoje postići pravednost pred Bogom jer ne znaju da Božja pravednost zahtijeva savršenu pravednost; pravednost koju oni ne mogu postići nikad. Poput Židova, „ne poznajući Božje pravednosti i nastojeći ustanoviti svoju vlastitu, nisu se podvrgli Božjoj pravednosti.“ (Rim 10,3). Budući da ne poznaju Božju pravednost, neki vjeruju da se pravednost s vremenom ulijeva sudjelovanjem u nekim obredima i sakramentima. U neznanju su glede činjenice da Bog trenutačno uračunava svoju pravednost grešnicima koji vape Isusu s vjerom (Rim 4,5). Kao pali ljudi čine što god mogu da pokriju svoju krivnju sudjelovanjem u ritualima svoje religije kako bi postigli ispravan položaj pred Bogom odnosno odnos s Bogom.
Takvi sustavi zavode naivne ljude da vjeruju kako uistinu mogu postići Božje mjerilo pravednosti djelima pravednosti obilježenim vlastitim grijehom. Zapravo, neke su njihovi vjerski učitelji poučili da nikada neće biti trajno opravdani pred Bogom dok sami ne postanu pravedni vlastitim trudom. Neke religije uče da se opravdanje nekako postiže sakramentom krštenja, da se gubi zbog onoga što nazivaju „smrtnim grijehom“ te da se ponovno zadobiva sakramentom/obredom pokore. Takvi ljudi vjeruju da mogu uistinu postati pravedniji sudjelovanjem u onome što nazivaju „žrtvom mise“ te, također, vršenjem dobrih djela, koje - u njihovom misaonom sustavu - zavrjeđuje vječni život (Tridentski sabor, šesto zasjedanje, Kanon 24). Budući da oni koji slijede takve sustave nemaju biblijsko razumijevanje Boga i njegove svetosti, oni vjeruju da takav sustav spušta Boga na njihovu razinu, a čovjeka podiže na Božju. To je razlog zašto neki od njih oslovljavaju svoje duhovne vođe sa „Sveti Oče“. No Bog ima neke zabrinjavajuće riječi za takve religiozne ljude: „Zar misliš da sam ja tebi sličan? Ukorit ću te i stavit ću ti sve to pred oči.“ (Ps 50,21).
Jedina je čovjekova nada da stekne isto razumijevanje opravdanja kao što ga je objavio apostol Pavao tj. da smatra sva naša vjerska djela smećem kako bismo zadobili Krista i našli se u njemu, ne pravednošću koja bi bila naša, koja dolazi od zakona, već onom koja dolazi vjerom u Krista, pravednošću koja dolazi od Boga (Fil 3,8-9). Besplatan dar Božje savršene pravednosti jedina je putovnica za nebo (Rim 5,17). Dan je onima koji se pokaju zbog vlastitih okaljanih haljina samopravednosti te se za spasenje pouzdaju samo u Kristovu pravednost (Iz 64,6).
Mike